Reciklaža stakla, papira
Staklo je u velikoj meri prisutno u domaćinstvu i industriji. Koristi se za pakovanje mnogih prehrambenih proizvoda kao i za izradu sijalica, prozora, ogledala, posuđa itd. Reciklaza stakla je proces uzimanja starih porizvoda od stakla i pretvaranje u nove proizvode za višekratnu upotrebu. Za reciklažu starog stakla koristi se 40% manje energije nego što je potrebno za proizvodnju novog.
Novo staklo se pravi tako što se pesak sa dodatkom sode i kreča, topi na vrlo visokim temperaturama. U tom procesu se troši dosta energije, a u vazduh se ispušta velika količina štetnih gasova. Ali zato reciklažom jedne tone stakla možemo sačuvati skoro devet litara mazuta koji bi inače bio spaljen za izradu proizvoda od novog stakla. Nisu sve vrste stakla proizvedene istim procesom, zato sijalice, neko posuđe i staklene prozori ne mogu da se recikliraju. U glavne proizvode od recikliranog stakla spadaju ambalaža za piće i tegle za hranu.
Svo staklo dolazi u jednoj od tri različite boje: providna, zelena i braon. Uvek treba sortirati svoje staklene proizvode po boji. I potražite "G" logo na proizvodu, što znači da je proizvod napravljen od recikliranog stakla i može biti ponovo recikliran. Staklo može da se reciklira bezbroj puta a da ne izgubi svoj kvalitet ili kvantitet.
Papir se pravi od mreže vrlo tankih celuloidnih vlakana koja se dobijaju uglavnom od drveća, ali i od slame, bambusa i šećerne trske. Izumeli su ga Kinezi početkom 2. veka pre nove ere. Papir je izrazito značajno doprineo prosveti i nauci. Pronalazak papira smatra se jednim od pokazatelja početka novog veka. Danas se koristi u razne svrhe i može se naći u raznim oblicima. Hartija (papir) se dobija preradom drveta u fabrikama uz pomoć različitih hemijskih sredstava. Pri tom nestaju velike i stare šume, dolazi do zagađivanja reka. Da bi se što manje štete nanelo životnoj sredini, moguće je ponovo sakupiti hartiju koja nam više nije neophodna i dati je na recikliranje. Za celulozu, koja se dobija izdrveta, potrebno je saseći brojno drveće da bismo proizveli papir. Kako se radi o prirodnom resursu, potrebno je brinuti o njegovim količinama. Primer nebrige oovom prirodnom bogatstvu jeste Kina, čija je površina bila pokrivena 90% šumom,dok je danas taj iznos oko 5% .
Termin reciklaža označava pretvaranje otpadnog materijala u novi proizvod i njegovo ponovno korišćenje koje doprinosi smanjenju zagađenja životne sredine, uštedi energije i prirodnih resursa. Reciklaža podrazumeva proces sakupljanja otpada koji je moguće reciklirati (plastika, aluminijum, staklo, papir, metal itd),zatim separaciju recikabilnog od ostalih vrsta otpada i sortiranje u podgrupe.
Kada je PET ambalaža u pitanju dalji proces reciklaže se sastoji od presovanja (baliranja) ambalažnog otpada, transporta u pogon za preradu i debaliranje istog. Ukoliko separacija nije izvršena prije samog baliranja, PET boce se u ovoj fazi odvajaju po bojama, a zatim dalje prerađuju sve do nivoa finalnog proizvoda koji se ponovo plasira na tržište i dalje upotrebljava. Reciklaža je dakle, jedan zatvoren ciklus proizvoda, pa se može reći i da reciklaža prati životni vijek proizvoda.
Sakupljanje otpada se vrši od strane komunalnih, bilo javnih, bilo privatnih preduzeća, koji se uglavnom prikuplja u kontejnere. Kada na mestu prikupljanja otpada ne postoje kontejneri za selekciju otpada govorimo o nediferenciranom otpadu koji se odvozi na deponije gde se dalje tretira. Nediferencirani otpad je teško zbrinuti na deponijama, zbog različitosti otpada koji se samim tim raspada različitom dinamikom, a zapremina otpada koja se mora pokriti zemljom i kompaktorima ispresovati je maksimalno.
Diferencirano sakupljanje otpada je kada se otpad sakuplja i razvrstava u kontejnere namijenjene određenoj vrsti otpada npr. kontejneri za PET ambalažu, metal, papir, staklo. Ova vrsta sakupljanja otpada se naziva i primarna selekcija i najidealnija je za dalju reciklažu jer se ovakvim sakupljanje otpad najmanje prlja.
Pravilna selekcija PET ambalaže u domaćinstvu podrazumeva da se unutrašnjost prazne PET boce ispere vodom, čep skine i iz boce se istisne vazduh. Ovakva boca se lakše tretira u daljoj preradi i manje mesta zauzima u kontejnerima za odlaganje, čime se povećava njihov kapacitet.
Separacija otpada se može vršiti i na samim deponijama, tako sortiran otpad je mnogo zaprljaniji, te ovako balirane flaše po pravilu neprijatno mirišu, što otežava rad ljudi zaposlenih u pogonima za reciklažu. Ovako sakupljene PET boce nisu pogodne za reciklažu po principu “bottle to bottle”, odnosno od njih se ne prave ponovo PET flaše.
Presovanje (baliranje) ambalažnog otpada se vrši radi jeftinijeg i lakšeg transporta, jer se u 1m3 nalazi oko 10kg nepresovanih, a čak 200kg upresovanih PET boca. Nakon dovoženja baliranog otpada preradjivač mora debalirati radi dalje prerade.
Prerada PET boca ima više faza, u prvoj se mljevenjem dobijaju PET komadići dimenzijа 2-3mm. Nakon toga se postupkom flokulacije i taloženja u vodi odvajaju čepovi, papir i lepak. Ovaj se postupak odvajanja može provesti i pomoću strujanja vazduha u ciklonu. Zavisno o stepenu čistoće PET ambalaže sprovodi se pranje polimernih listića. Male količine PVC-a mogu prouzrokovati degradaciju materijala tokom procesa recikliranja, te mogu oštetiti opremu. Čistoća je najvažnija za dobro i kvalitetno recikliranje. Prljavštinu od zemlje, papira, stakla i lepka lakše je ukloniti nego ulje i druge masnoće. Od PET komadića se daljom preradom dobijaju poliesterska vlakna, ili PET traka za pakovanje kao finalni proizvod.
Upotreba recikliranog materijala je konačna faza reciklaže čime se kompletira ceo proces reciklaže.
Ipak, reciklaža se može upražnjavati u svakodnevnom životu, nezavisno od toga da li postoje centri za reciklažu. Npr. poklanjanje stvari koje se ne koriste je oblik reciklaže. To je mnogo bolje i korisnije nego da se sva ta odeća baci. Takođe, pravljenje komposta od organskih ostataka je još jedan dobar primer recikliranja. Bez uvođenja reciklaže u svakodnevni život nemoguće je zamisliti bilo kakav celovit sistem upravljanja otpadom.
Neke materije, poput stiropora, nisu biorazgradive i ne mogu se reciklirati ali se umesto njih mogu pronaći ekološke zamene.
Kada je PET ambalaža u pitanju dalji proces reciklaže se sastoji od presovanja (baliranja) ambalažnog otpada, transporta u pogon za preradu i debaliranje istog. Ukoliko separacija nije izvršena prije samog baliranja, PET boce se u ovoj fazi odvajaju po bojama, a zatim dalje prerađuju sve do nivoa finalnog proizvoda koji se ponovo plasira na tržište i dalje upotrebljava. Reciklaža je dakle, jedan zatvoren ciklus proizvoda, pa se može reći i da reciklaža prati životni vijek proizvoda.
Sakupljanje otpada se vrši od strane komunalnih, bilo javnih, bilo privatnih preduzeća, koji se uglavnom prikuplja u kontejnere. Kada na mestu prikupljanja otpada ne postoje kontejneri za selekciju otpada govorimo o nediferenciranom otpadu koji se odvozi na deponije gde se dalje tretira. Nediferencirani otpad je teško zbrinuti na deponijama, zbog različitosti otpada koji se samim tim raspada različitom dinamikom, a zapremina otpada koja se mora pokriti zemljom i kompaktorima ispresovati je maksimalno.
Diferencirano sakupljanje otpada je kada se otpad sakuplja i razvrstava u kontejnere namijenjene određenoj vrsti otpada npr. kontejneri za PET ambalažu, metal, papir, staklo. Ova vrsta sakupljanja otpada se naziva i primarna selekcija i najidealnija je za dalju reciklažu jer se ovakvim sakupljanje otpad najmanje prlja.
Pravilna selekcija PET ambalaže u domaćinstvu podrazumeva da se unutrašnjost prazne PET boce ispere vodom, čep skine i iz boce se istisne vazduh. Ovakva boca se lakše tretira u daljoj preradi i manje mesta zauzima u kontejnerima za odlaganje, čime se povećava njihov kapacitet.
Separacija otpada se može vršiti i na samim deponijama, tako sortiran otpad je mnogo zaprljaniji, te ovako balirane flaše po pravilu neprijatno mirišu, što otežava rad ljudi zaposlenih u pogonima za reciklažu. Ovako sakupljene PET boce nisu pogodne za reciklažu po principu “bottle to bottle”, odnosno od njih se ne prave ponovo PET flaše.
Presovanje (baliranje) ambalažnog otpada se vrši radi jeftinijeg i lakšeg transporta, jer se u 1m3 nalazi oko 10kg nepresovanih, a čak 200kg upresovanih PET boca. Nakon dovoženja baliranog otpada preradjivač mora debalirati radi dalje prerade.
Prerada PET boca ima više faza, u prvoj se mljevenjem dobijaju PET komadići dimenzijа 2-3mm. Nakon toga se postupkom flokulacije i taloženja u vodi odvajaju čepovi, papir i lepak. Ovaj se postupak odvajanja može provesti i pomoću strujanja vazduha u ciklonu. Zavisno o stepenu čistoće PET ambalaže sprovodi se pranje polimernih listića. Male količine PVC-a mogu prouzrokovati degradaciju materijala tokom procesa recikliranja, te mogu oštetiti opremu. Čistoća je najvažnija za dobro i kvalitetno recikliranje. Prljavštinu od zemlje, papira, stakla i lepka lakše je ukloniti nego ulje i druge masnoće. Od PET komadića se daljom preradom dobijaju poliesterska vlakna, ili PET traka za pakovanje kao finalni proizvod.
Upotreba recikliranog materijala je konačna faza reciklaže čime se kompletira ceo proces reciklaže.
Ipak, reciklaža se može upražnjavati u svakodnevnom životu, nezavisno od toga da li postoje centri za reciklažu. Npr. poklanjanje stvari koje se ne koriste je oblik reciklaže. To je mnogo bolje i korisnije nego da se sva ta odeća baci. Takođe, pravljenje komposta od organskih ostataka je još jedan dobar primer recikliranja. Bez uvođenja reciklaže u svakodnevni život nemoguće je zamisliti bilo kakav celovit sistem upravljanja otpadom.
Neke materije, poput stiropora, nisu biorazgradive i ne mogu se reciklirati ali se umesto njih mogu pronaći ekološke zamene.
Gde god da pogledate videćete papir: plakati i sveske, kartonske kutije i časopisi, dokumenta, knjige, salvete itd. Sve je to deo našeg svakodnevnog života. Papir čini preko 40% našeg otpada. To znači da na svakih 100 kilograma otpada koji mi bacimo, oko 35 kilograma je papir! Ako bismo krenuli da recikliramo samo jedne jutarnje novine svaki dan, mogli bismo spasiti hiljade stabala, sto bi značajno smanjilo emisiju ugljen-dioksida.
Reciklaža papira je proces proizvodnje novih papirnih proizvoda za višekratnu upotrebu od starih papirnih proizvoda.
Reciklaža starih papirnih proizvoda koristi 60% manje energije nego što je to potrebno za proizvodnju od novih materijala. Koje vrste papirnih proizvoda mogu da se recikliraju? Evo nekih proizvoda od recikliranog papira: Novine, telefonski imenik, karton, časopisi, koverte. Reciklaža novine štedi deponijski prostor, Za svaku tona recikliranih novina možete sačuvati dovoljno energije za napajanje televizora za 31h rada, reciklažom jedne tone papira možete sačuvati 17 stabala, koristi se manje fosilnih goriva, većina papira se može reciklirati do 8 puta za izradu novih proizvoda, ostvaruje se ušteda energije.
Comments
Post a Comment